Pogledajte malo dublje u ormar. Ima tu svačega. Godina kada ste bili ponosni na sebe, godina na koje sada niste ponosni. Bar kada dođe do odjeće. Ali čudna neka, prevrtljiva bića, mi žene. To nam se zaista sviđalo. A ako nam se jednom sviđalo, moglo bi i ponovo, sigurno.
Ostavite me sad samu, sve moje drage krpice. Možda je vrijeme da budem bez šminke, štikli, umjetnih pramenova, steznika i grudnjaka, podrške sa svake strane, da budem ja. A možda ipak još uvijek nije...
Pravila su važna. Bez njih naš mali svijet od rođenja do smrti ne bi imalo nikakog reda. Kodeks oblačenja je jedno od takvih nepisanih, a ponegdje, bogami, i pisanih i onako okačenih na ulaz kao kućni red u socijalističkim zgradama, pravila.
U nekim godinama otkriješ da si žena, a da postoje i ljudi koji to nisu. Onda otkriješ moć odjeće i nemilice ga iskorištavaš. Naposlijetku, dođe vrijeme da odrasteš i ako to preskočiš, nikada više nećeš moći da postaneš dama. To nije nositi suknju do ispod koljena. Nije ni piti koktel, niti nositi ovo ili ono, dama je potpuno živjeti tako.