Edina Hadžić : Jutro otvara 101 vrata

Ona je mlada dizajnerka iz Sarajeva koja je već pomerila granice svojim modelima.  Govori za modni vrisak o svom radu, o svom stilu, o budućnosti. Predstavljamo Edinu Hadzic.

Inspiracija?
Ovo je teško pitanje. Posebno što nekada ne možete čekati na inspiraciju, a morate raditi. Meni je inspiracija nešto neuhvatljivo i nestalno. Dođe nepozvana, većinom kad ne treba. Npr, pravo ste se napatili oko nekog rada. I bili ste savršeno zadovoljni sve dok niste bili inspirisani i odjednom biste radili na druga dva nova projekta, a ovaj prvi smatrate nevjerovatno ružnim i lošim i nemoguće vam se natjerati da ga završite. Milion puta mi se desilo. A kada mi je zaista potrebna, kada je tabula rasa, nema je. E onda se pribjegne drugim metodama. Ja sam studirala produkt dizajn ustvari gdje vas uče kako da oblikujete i kad treba i ne treba, i kako da počnete na praznom papiru. Takav pristup je više nego spasonosan.

Vizija?
Vjerujem u budućnost, pozitivnu budućnost. Nadam se da ću sutra naići na svoje klijente i na odobravanje mog rada kao dobrog. Kada mislim na sutra ne vidim milione odjevnih predmeta sa mojim potpisom na svakom ćošku, već zadovoljne klijente koje žele da nose nešto zaista posebno namijenjeno samo za njih.

Koga bi volela da vidiš u svojim modelima?
Natalie Dizdar, definitivno. Ona ima tako divan glas, predivne pjesme, nekonvencionalnu ljepotu koja je meni lično veoma zanimljiva, a imala bi i lijepu odjeću kada bih se ja brinula za to.

Kada možemo da očekujemo novu kolekciju?
Uskoro. U izradi je, nekoj završnoj fazi. Na žalost to neće biti velika kolekcija. Možda svega 10-ak modela, ali se nadam da će biti primjetno. Bila je prvo planirana za kraj novembra, tako da bi promocija bila u decembru, ali sve ide malo sporije nego se nadam i želim. Na kraju, izrada kolekcije toliko iscrpi ali vrijedi jer taj osjećaj zadovoljstva učinjenim se ne može porediti niti objasniti. Uz ovu kolekciju uporedo radim i nakit. Kako je ova kolekcija malo više orjentisana tržištu, da ne kažem komercijalnija dala sam si oduška u izradi nakita koji će, nadam se, zadovoljiti svačiji apetit kada je riječ i ekstravaganciji. Naravno, i na taj način napravila neki balans u kolekciji.

Da li će nova kolekcija prošetati pistama i van BIH?
Još uvijek nije ništa dogovoreno i iskreno nemam nikakvih planova osim da je napokon završim i uradim editorijal, što jeste prva stepenica u prezentaciji. Prva kolekcija je bila dosta dobro prezentovana izvan granica BiH, možda i  bolje nego ovdje. Nadam se da će tako biti i sa ovom. Moram priznati da se ja još borim sa nekim početničkim i problemima koji nemaju uopće veze sa modnim svijetom. Npr. problemi vezani za registraciju studija, plaćanje poreza, reklame, web stranica koja je također u izradi, uređenje prostora.... Kako se svi ovi izazovi rješavaju postepeno, uspjela sam naći vremena i uraditi ovu kolekciju. Tako da zaista i nisam puno zabrinuta kada je riječ o promociji. Mislim da će i to doći kao bitna stvar koju moram realizovati, izaći iz okvira BiH, ali sad sam sretna sa dosadašnjim uspijehom. Iskreno, imati svoj studio u Sarajevu nije lako i mnogi dizajneri koji su stariji u ovom poslu i duže rade se nisu uspjeli organizovati i osmjeliti na ovaj korak.

Kako bi opisala svoj stil?
Mislim da je istina da još uvijek tragam za svojim izrazom. Mislim da se on mora dostići, naći, usavršiti. Mora se tragati za njim. To dolazi sa godinama. Neka vrsta prepoznatljivosti. Ono za čime tragam i nadam se da ću usavršiti jednog dana jeste spoj arhitekturalnosti i jednostavnosti u modi. Bitna mi je uvijek forma. Mnogo bitnija od boje. Pokušavam izaći u prostor i načiniti odjeću više 3D. Odjeća obično poprimi svoju formu na tijelu. Ja želim da odjeća tijelu da novu formu. Trik i teži dio  je to učiniti, a da ne izgleda pretjerano i da ne dobijete kič. Tu dolaze na red ravne linije, odsustvo ili veoma malo boje...Skidanje svega suvišnog. Teško je naći suštinu jer samo ona mora ostati.

Koliko je teško napraviti koleciju?
Dovoljno teško. Zavisi za čime se traga. Ja sama radim konstrukciju za svoju odjeću. U Sarajevu nemate dobrog konstruktora. U BiH nema škole, fakulteta koji će vas tome naučiti. Jednostavno nema. Nemate gdje to naučiti. Što znači da taj dio kolekcije nemate kome povjeriti da vam riješi. Ja sam imala neku sreću i radila sam pola godine u jednoj fabrici konfekcije u BiH gdje sam naučila osnove konstrukcije. Moja odjeća se ne može prepisati. Npr. uzmete neki poznati šnit i malo ga prepravite i dobijete novi sako. Zaista se mora vremena posvetiti konstrukciji. U prethodnom sam pitanji govorila o tome kako moj dizajn čini forma. To je tačno. Što znači da je u mom dizajnu dobra, savršena i inovativna konstrukcija neophodna. Tako da mi u ovome malo ko i može pomoći. Jer pokušavam pomjeriti granice. Ovim problemom se niko ovdje ne bavi. Previše je teško. Dizajneri u inostranstvu već odavno to prepoznavaju kao bitno... Malo sam odlutala... Dakle poslije iscrpnog rada na konstrukciji dolazi odabir tkanine koje ovdje ima nevjerovatno mali izbor i vrlo često se desi da radim kompromise i da biram neadekvatnu ali kvalitetnu i uvijek prirodnu tkaninu za neki model. Dobra tkanina za mene je još uvijek nepremostiv problem. I na kraju šivenje, faza koja se u mom sadašnjem slučaju najviše odužila- potpuno neosnovano. Kada sve ovo saberete shvatite da to nije neki divni kreativni proces gdje sve ide brzo lako kako se inače zamišlja rad modnog kreatora. Puno stvari ne ovisi o vama i kad se sve to dolazi jedno iza drugog može biti izvor frustracija i stresa. Ali opet napominjem, vrijedi. Ako ništa, nevjerovatno je uzbudljivo.

Šta misliš o srpskoj modnoj sceni?
Na dosta zavidnom nivou.  Mnogo bolje u BiH koja je ovdje tek u povojima (mislim na neku vrstu organizacije, čast pojedincima koji su sami opstali) gdje se tek sad dizajneri i drugi modni djelatnici okupljaju i djeluju zajedno. Sedmica mode u Beogradu je odlično organizovana. Barem tako izgleda sa strane. Imate već neka imena koja su se uspjela nemetnuti na svjetskom tržištu. Dalje, postoje tako talentovani mladi dizajneri čiji su radovi i imena poznata i u Sarajevu. Ono što je najbitnije, imam osjećaj da se nešto radi. Da se konstantno razvija i raste. Bez toga nema napretka. Čak i kada se ide malim koracima jer je velike nemoguće brzo napraviti, napredak se vidi.

Poruka (modna i novogodišnja) čitaocima Modnog Vriska?
Nikad ne odustajte i naučite se strpljenju. Morate znati meditirati. Kada je najteže naći mir. Koliko god stvari izgledaju teške, preduge, nepremostive samo izdržite još jedan dan jer u jutro će vam se otvoriti 101 vrata. Ja ovo imam na umu uvijek. Jedna od mojih omiljenih pjesama nosi naslov "Jutro će promjeniti sve". Malo šta u životu je tačno kao ovo.