"Cipele ne kupujem u dućanima, doslovce ih pronalazim na sajmovima rabljene robe ili kod prijateljica. U želji da imam neke drugačije kreće oslikavanje. Svaku cipelu doživljavam kao priču, igram se bojama, tekstom, motivia! Kad se izgrebu ponovno ih vraćam u novi život i svaki puta imam opet NOVE! A kad se stvarno istroše uokvirim ih za uspomenu ili upotrijebim kao npr. ručkice na ormaru za cipele! S torbama i odjećom je vrlo slična priča.", Andreja.